pricam iz svog iskustva,radi se o bolesti,bolesti zavisnosti,koja je progresivna i recidivirajuca i uvijek cuti i ceka,treba prvo da se probije zivotno dno da se osjeti ogromni emotivni bol pa onda slijedi iskrena unutrasnja odluka o dozivotnoj apstinenciji,ako zelim kvalitetno da apstiniram moram da se bavim djelima koja su kontra od onoga sto sam radio u aktivnoj fazi,nikako sam kroz apstinenciju potreban je mentor neko ko ima iskustva i naravno da mi ga prenese,nije dovoljno samo apstinirati treba se necim baviti,nekim djelima,djelima vezanim za unutrasnju promjenu jer ako sam istog karaktera i razmisljanja kao u aktivnoj fazi onda se sigurno desava recidiv,za moju bolest ne krivim nikoga bez samog sebe a danas se iskupljujem svojom cistocom i zivotom koji zivim za sva nedjela sto sam napravio u aktivnoj fazi,na danasnji dan sam cist 27 mjeseci i nikad nisam bio srecniji radosniji i spokojni,zivim program 12 koraka,inace sam zavrsio osnovnu u Danilovgrad,sad zivim u Amsterdam,radim,ozenio sam se i nisam zaboravio da sam zavisnik koji se oporavlja,ne zaboravljam sto sam bio i sto sam radio ali to prihvatam kao ruzan dio svoje proslosti,apstinencija je najveci kapital sto imam jer sam slobodan jer sam srecan jer sam miran i spokojan,kad sam usao u program 12 koraka morao sam da napokon priznam samom sebi da sam BOLESTAN i da mi treba pomoc i da ja neznam nista i da svoj bolesni ego totalno slomim i prepustim se ljudima koji znaju bolje od mene kako se apstinira…V.32 god Amsterdam