pušiti sam počeo kao i većina mojih prijatelja negdje u 7. razredu…nije to bilo tolko zbog prokletog nikotina već zbog onih sakrivanja svuda i nekog ugodnog straha da ćemo biti otkriveni…e tako nekako je bilo i kad sam počeo s marihuanom,koju naprosto obožavam još i sad iako nije više to to.
slučajno sam jednog dana vidio prijatelja kako prodaje neki zeleni komadić,pa reko aj uzet ću i ja pa ćemo vidjet…u društvu 2 prijatelja sam nestručno smotao i taj svoj prvi džoint…milina rekoh sam sebi….
bila je to vrhunska trava kakva se danas rijetko nalazi.počeli smo pušiti samo jednom tjedno,to nam je bila zanimacija,šetnja šumom,prekrasni krajolik dodatno ukrašen u mom mozgu…
naravno pušenje trave je postalo učestalije i došlo do samih granica 0-24 napušen..ne žalim,lijepo mi je i još uvijek uživam u tom zlu..nažalost druženjem s travom stvorio se i neki novi krug prijatelja.sada shvaćam da je to prijateljstvo lažno,mi smo prijatelji samo s travom….dolaskom novih ljudi došle i nove stvari,speed,jaki speed kojim smo se ubijali cijelo ljeto,znači svaki vikend petak sub ned spojeno bez jela i sna…nakon ljeta je stalo…pa su došle i gljive,al u malim količinama,jednom mjesečno…speed je postao jako loš i vjerujte da nisam imao želju ni za vuć to smeće a kamoli bacat pare na to…e ali sad dolazimo do problema,speed se popravio,opet je ubitačan,jak,opet se konzumira izvan svakih granica ali ja mislim da imam granicu i kad kažem ne onda je ne.ali moja jedna prijateljica se gadno navukla iako ja ne vjerujem da se uopće moguće navuć na nešto zbog čega ti je lijepo par sati pa onda ludiš jer ne možeš spavat a vilica igra 100 na sat…ugllavnom,stalno je našmrkana,ima neki tup pogled,zamuckuje…žao mi ju je..neznam kako bih joj pomogao reko sam joj smanji malo pogledaj na šta ličiš ali me ne doživljava 5%…stvarno ju žalim lijepa je cura,završna godina školovanja….volio bih joj pomoć da ne upropasti život…evo pa malo prokomentirajte,zanima me vaše mišljenje
p.s. oprostite na malim slovima,imam problema s tipkovnicom